Kada pogledamo kako živimo možemo sve svesti na redoslijed:
- Zarađujemo
- Trošimo
- a zatim smo u strahu:
– hoćemo li dovoljno zaraditi
– kako platiti to što trošimo
RADIMO – ZARAĐUJEMO – TROŠIMO
RITAM KOJI TRAJE GODINAMA
Proizvodnja i trgovina ruku
pod ruku proizvode i prodaju. Za proizvodnju treba radnik.
Za prodaju treba radnik.
Za kupovinu treba radnik.
Radnik PROIZVODI – PRODAJE – KUPUJE
RITAM KOJI TRAJE GODINAMA
Radnik je uvjeren kako se treba odmarati samo vikendom ili za godišnji odmor ili za blagdane. Svo ostalo vrijeme treba raditi.
Da bi izdržao on se tješi kupovinom, kafićima, odlaskom u kino. A ako je godina bila financijski dobra tješi se putovanjem ili promjenom auta.
Kada dođe godišnji odmor ili blagdani, i tada trebamo raditi: proputuj planetu, peci kolače, kupuj bor i poklone, kupuj suvenire: TROŠI, TROŠI…
Dok radimo, red je da imamo auto, stan, moderan namještaj, plaćeno ljetovanje, pristojnu garderobu: KREDITI, KREDITI, KARTICE.
I NA KRAJU SVE ŠTO SMO KUPILI TREBA BACITI
jer je „zastarjelo“ tehnološki, estetski, statusno, preveliko, premalo. Je li vam poznat netko tko ne baca nego popravlja pokvareno?
