Kaži, slušam te…

objavljeno u: Aktualne teme | 0

 

S tobom sam, ispred tebe – vodim te i volim te; iza tebe – čuvam te i nikad nisi sam(a).

Prijatelji su poput zvijezda – često ih ne vidiš, ali znaš da su tu, osjećaš to. I bit će tu kako bi ti pomogli. Govorimo o pravim prijateljima, ne parazitima koji vam uzimaju energiju.

Ako se zagledate u oči „zločestim“ ljudima, vidjet ćete da su zapravo nesretni, neispunjeni, preplašeni, žalosni, tužni, očajni, usamljeni i ostavljeni. Njihova „zloća“ je vapaj u pomoć. U njihovim životima nije bilo i/ili nema ljubavi, odobravanja i pohvale, već isključivo nebriga, grubost, vrijeđanje, napuštanje… I oni takvim smatraju cijeli svijet. Na dobrotu, poštovanje i uvažavanje reagiraju grubošću, vrijeđanjem i odbacivanjem. Bježe glavom bez obzira. Bili su i jesu sami. Na specifičan način traže pomoć, ali je često ne dobiju jer su neshvaćeni. Žive u stalnom osjećaju mržnje, od kojeg mogu i oboljeti.

Ako ste prepoznali nekog u ovom opisu, pomognite odmah i diskretno. U njihovoj glavi bolest je sramota. Puni su predrasuda: muškarci ne plaću; ne treba mi nitko, mogu to riješiti sam(a)… Potrebna je beskrajna strpljivost kako bi se doprijelo do njih. Teško je promijeniti obrazac i ustaljeni način razmišljanja, ali nije nemoguće.

Ako imaš prave prijatelje, ti si bogat čovjek. A što ako ih nemaš?