U Hrvatskoj se vodom javne vodoopskrbe služi oko 80% građana, a predviđa se da će taj postotak u 2015. godini iznositi 94%, što bi Hrvatsku približilo prosjecima zemalja EU. Hrvatska se po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku nalazi na petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Jedna je od rijetkih zemalja koja i u Europi i u svijetu koja ima značajne rezerve neonečišćene pitke vode.
Većina građana Hrvatske jednostavno otvoru slavinu i koristi zdravu pitku vodu iz vodoopskrbnih sustava, te može uredno ispuniti sve svoje higijenske potrebe. Situacija u svijetu je bitno drugačija. Više od 1,2 milijardi ljudi ili petina čovječanstva nema mogućnost stalnog korištenja zdravstveno ispravne vode. U svijetu zbog zdravstveno neispravne vode godišnje umire prosječno 15 milijuna ljudi, poglavito djece. Procjenjuje se da oko 2,5 milijardi ljudi nema osnovnih uvjeta za higijenske potrebe. Najlošije stanje je u slabo razvijenim zemljama u Africi i Aziji.
Broj stanovnika su u posljednjih pedesetak godina na Zemlji udvostručio. Mnogostruko se povećala potrebna količina vode za piće, za proizvodnju hrane i za druge potrebe čovjeka. Količina zdrave pitke vode na planeti ostala je ograničena, te se čak očekuje smanjenje zbog kontinuiranog zagađivanja.
Od sveukupne količine vode na planeti Zemlji 97.5% je slana voda, a 2,5% slatka voda, pri čemu je najveći dio slatke vode «zarobljen» je u ledenjacima (68,9%), dok podzemne vode čine 30,8%, a jezera i rijeke svega 0,3% sveukupne slatke vode. Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode ili 0,007% ukupne količine vode na planeti Zemlji moguće koristiti za sve potrebe čovječanstva.
Danas se u svijetu troši približno polovina raspoloživih zaliha slatke vode, a predviđa se da će se za nekoliko desetljeća trošiti oko 80% svih zaliha pitke vode. Ne može se dovoljno naglasiti potreba da se na vodu ne smije gledati kao na naftu. Pohlepa nije dozvoljena. Postoje alternative za naftu, ali nema zamjene za vodu. Temelj upravljanja vodama u zemljama EU je Okvirna direktiva o vodama EU. Princip Okvirne direktive izražen je tvrdnjom da «Voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego naslijeđe koje treba čuvati, zaštititi i shodno tome postupati».
Prema UNESCO-ovom izvješću Hrvatska se između 188 zemalja po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku nalazi na petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja i u Europi i u svijetu koja ima značajne rezerve neonečišćene pitke vode. Hrvatska ima dovoljno zaliha vode za svoje potrebe za nekoliko slijedećih desetljeća, iako raspoložive količine nisu jednoliko raspoređene u svim dijelovima zemlje, a hidrološki ciklus nije u skladu s neujednačenim potrebama vode u pojedinim dijelovima godine.
Glavni resurs slatkih voda je površinska voda (20 rijeka, 26 prirodnih i umjetnih jezera). Podzemne vode također predstavljaju značajno vodno bogatstvo Hrvatske, što predstavlja 13% ukupno obnovljivih vlastitih resursa. Zbog bolje zaštićenosti od vanjskog onečišćenja, podzemne vode su važnije. Podzemna voda u Hrvatskoj je bolje kakvoće od podzemnih voda u visoko razvijenim zemljama, iako je neophodno istaknuti da njena kakvoća neprestano opada. Ovakav trend može se zaustaviti isključivo osvješćivanjem i aktivnim uključivanjem svih stanovnika, a ne samo pojedinih sektora.
Stanovnici Hrvatske koriste vodu na jedan od slijedeća tri osnovna načina:
- Javna vodoopskrba je najčešći i najsigurniji način korištenja vode, a koristi ju 79% stanovnika Hrvatske.
- Oko 20% stanovništva opskrbljuje se vodom iz tzv. lokalnih vodovoda, koje su izgradile i kojima upravljaju grupe građana. Ovakva vodoopskrba nije organizirana u skladu sa zakonima i propisima, a pripadajuća voda nije pod stručnim nadzorom i njena se kakvoća ne analizira redovito. Zbog toga je neophodan oprez prilikom njenog korištenja za piće.
- Korištenje vode iz vlastitih bunara ili kišnice koja se prikuplja na krovovima ili na posebno građenim površinama i potom sprema u cisterne. Ovakva voda također nije pod adekvatnim stručnim nadzorom, a njena kakvoća je promjenjiva budući može sadržavati isprana onečišćenja s krovova i slivnih ploha ili zagađenja podzemnih voda zbog neodgovarajuće riješene odvodnje iz vlastitog ili iz obližnjih objekata.
Sadašnji stupanj opskrbljenosti stanovništva vodovodnom vodom po županijama znatno se razlikuje. Najlošije stanje je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u kojoj oko 34% stanovništva ima zdravstveno ispravnu vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava. U Brodsko-posavskoj županiji taj je postotak oko 40%, Koprivničko – križevačkoj županiji oko 42%, Vukovarsko-srijemskoj oko 47% i u Požeško-slavonskoj oko 48%. U Sisačko-moslavačkoj županiji, Virovitičko-podravskoj, Osječko-baranjskoj, Zadarskoj, Ličko-senjskoj, Krapinsko-zagorskoj i Karlovačkoj županiji taj postotak je ispod 80%. Zadovoljavajuće stanje priključenja na javnu vodoopskrbu je u Varaždinskoj, Međimurskoj, Zagrebačkoj i gradu Zagrebu, te Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (više od 90%). Najveći postotak opskrbljenosti imaju Istarska i Primorsko-goranska županija s oko 97% opskrbljenosti. Vodoopskrba jadranskih otoka rješava se dovođenjem vode s kopna, a u manjem opsegu opskrbom iz vlastitih izvora, skupljanjem kišnice u cisterne (individualna opskrba), putem vodonosaca (za vrlo male otoke), desalinacijom bočate vode, odnosno kombinacijom različitih izvora.
U Hrvatskoj postoje dva tipa vodonosnika: vodonosnici panonskog bazena i vodonosnici krškog područja. Razdjelnica crnomorskog i jadranskog sliva tj. granica između ova dva vodonosnika prolazi područjem južno od Karlovca.
Područje panonskog bazena zauzima prostor sjevernog dijela Hrvatske, koji je područje intenzivne poljoprivrede, brojnih industrijskih pogona, ležišta nafte i plina, velikih gradova. Podzemne vode zbog velikih razlika u geološkom sastavu i filtracijskim obilježjima geoloških spojeva pokazuju veliku razliku u kakvoći. Osnovni problem u očuvanju kakvoće podzemnih voda sjeverne Hrvatske leži u onečišćenju glavnih vodotokova (rijeke Sava i Drava s pritocima) urbanizacijom i zaštitom poljoprivrednih površina.
Područje Hrvatske južno od Karlovca je uglavnom planinsko krško područje, čije su podzemne vode visoke kakvoće. To je prvenstveno uzrokovano slabijim gospodarskim razvitkom ovog područja, te se u budućnosti brižljivom zaštitom može očuvati ova današnja kakvoća voda. Izvorišta rijeka ili izvori visokih krških polja najmanje su opterećeni onečišćenjem, a kakvoća vode se postupno smanjuje u nizvodnim dijelovima krških slivova. Osnovni su problemi povremena mikrobiološka onečišćenost i povremeno zamućenje izvorskih voda poslije obilnih oborina.
