Kako je počela fama da treba jesti puno, često i raznoliko?

objavljeno u: Aktualne teme | 0

Ljudi su oduvijek jeli malo. Kao sakupljači bobica, kao lovci s lošim alatom, kao poljodjelci bez pluga.

Čovjek je uvijek jeo malo jer nije imao, jer priroda tako daje svim bićima na planeti. Jede se malo i često se posti. Dodajte toj priči beduine koji mjesecima putuju kroz pustinju s dvije datulje dnevno i par kapi vode. Ili pomislite na eskime s jednoličnom ishranom.

U srednjem vijeku svećenici su konstatirali kako debeli ljudi bolje preživljavaju teške bolesti kao kuga i kolera. Počeli su jesti desetine jaja dnevno, hrpe mesa i voća. Imati 120kg bio je spas. Čak se u post uvelo jedenje ribe, patke i svih priloga. Tome se pridružilo i plemstvo.

Debljina kao uvjet zdravlja postaje i znak blagostanja jer si narod nije mogao priuštiti debljinu. Ideja o debljini kao znaku zdravlja i bogatstva raširila se po cijelom svijetu.

Kako danas stoje stvari s hranom?

Danas korporativne potrebe odlučuju o našem životu. Mi moramo kupovati.  Moramo puno jesti svaki dan – voća, mesa, priloga… Šećer nam nužno treba za živce, a povrće za zdravlje. Kada nam više ne uspijevaju podmetnuti hranu, podmeću nam vitamine, antioksidanse, omega masne kiseline, zdrave tablete i lijekove, proteine i vitamine u bočicama…

Ljudi jedu – opsesivno. Sve se slavi hranom, sve se žaluje hranom. Hranom se liječimo, opuštamo, radujemo. Hrana je na svakom uglu. Nema života bez čokolade, kave, čaja i čipsa.

Ljudi jedu, a nakon hrane su umorni i nesposobni. Kažu kako ih neka hrana umara. Ne žele biti debeli pa poste i onda opet jedu.

Radost hrane postaje muka hrane = ovisnost.

Korporacije moraju zaraditi, korporacije proizvode hranu a ljudi moraju jesti. Tu počinje velika čovjekova borba i dilema oko hrane. Industrija podmićuje nauku da rade istraživanja u interesu industrije. Proizvodi od šećera proglašeni su izvorom radosti i sreće. Šećer se stavlja u cigarete, u pastu za zube, u svu hranu. Šećer stvara ovisnost o hrani.

Ali ne više zato što smo gladni, nego zato što postajemo ovisni!

Sve je više ljudi koji ne jedu meso!

Sve je više ljudi koji jedu samo voće!

Sve je više ljudi koji shvaćaju da su energija a ne hrana!

Novi svijet dolazi na nivo gdje se počinju odbacivati navike Starog svijeta poput pušenja, alkohola i prejedanja. Ide se prema životu bez mesa, pa bez povrća, pa samo na voću i na kraju samo na energiji. Jeste li i vi na tom putu? Što mislite o tome?