Danas je čovjek sam po sebi energetsko duhovno biće, bio on svjestan toga ili ne. Pa ipak, duhovnost je i dalje mistika, zona čuda i natprirodnog.
VRIJEME JE ZA PROMJENE!
Čovjeka se, kao razvijeno energetsko biće velikih mentalnih i emocionalnih potencijala, treba spoznati kao stanovnika Kozmosa (starogrč. ljepota); kao biće s puno nivoa postojanja koje ima utjecaj na događaje, stvari, ljude, sudbinu i empatiju za okolinu; treba postati aktivan, naučiti tehnike i postati stvaraoc. (vidi: Meditacija, Intenziv, Škola duhovnosti)
Na svijetu je sve dualno: pretače se od plusa prema minusu, od aktivnog prema pasivnom i obrnuto. Mogućnost manifestacije dualnosti donosi mogućnost funkcioniranja u ekstremima, kao i srednjem putu ravnoteže.
Pa ipak, srednji put balansa, mogućnosti u ekstremima, manifestacija u raznolikim mogućnostima – sve to nema realizaciju nove istine: opće aktivnosti i preuzimanja odgovornosti. Treba izaći iz „duhovnosti“ jednom tjedno i pretvoriti je u duhovnost – stalno. Duhovnost je način života i prisutna je u našem životu svakog trenutka. Potrebno je ukinuti duhovnost koncipiranu po principu: ima vremena ili postoje određeni dani za duhovnost.
Učitelji trebaju predati svoja znanja i buditi talente u učenicima. Cilj je ravnopravnost, a ne poslušnost.
